Odluka o objavljivanju Tumačenja Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja 17, 18


ODBOR ZA STANDARDE FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

423

Na temelju članka 13. stavka 2. i članka 34. stavka 3. Zakona o računovodstvu (»Narodne novine«, broj 109/07.) te članka 16. Pravilnika o načinu rada Odbora za standarde financijskog izvještavanja, Odbor za standarde financijskog izvještavanja donio je na sjednici održanoj 11. siječnja 2010.

ODLUKU

O OBJAVLJIVANJU TUMAČENJA ODBORA ZA TUMAČENJE MEĐUNARODNOG FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 17, 18


Članak 1.

Objavljuju se sljedeća Tumačenja Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja:

1. Tumačenje 17. Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja – Raspodjela nenovčane imovine vlasnicima,

2. Tumačenje 18. Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja – Prijenos imovine s kupaca.

Članak 2.

Godišnji financijski izvještaji za razdoblja koja počinju od 1. siječnja 2010. i nadalje sastavljaju se i prezentiraju u skladu s Tumačenjima Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja iz članka 1. ove Odluke.

Godišnji financijski izvještaji za razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2010., a završavaju nakon 1. siječnja 2010., sastavit će se i prezentirati u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja koji su na snazi do 1. siječnja 2010.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Predsjednik
Odbora za standarde
financijskog izvještavanja
Ivica Smiljan, v. r.

TUMAČENJE 17 ODBORA ZA TUMAČENJE MEĐUNARODNOG FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA (IFRIC 17)
Raspodjela nenovčane imovine vlasnicima

REFERENCE

– MSFI 3 »Poslovna spajanja« (revidiran 2008.)

– MSFI 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja«

– MSFI 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje«

– MRS 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja« (revidiran 2007.)

– MRS 10 »Događaji nakon izvještajnog razdoblja«

– MRS 18 »Prihodi«

– MRS 27 »Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji« (izmijenjen i dopunjen u svibnju 2008.)

TEMELJI

1. Subjekt ponekad svojim vlasnicima koji nastupaju u svojstvu vlasnika, raspodjeljuje imovinu koja nije novčana imovina, tj. nenovčanu imovinu kao dividendu[1]*. U takvim slučajevima subjekt može svojim vlasnicima ponuditi izbor između primitka nenovčane imovine ili novca. IFRIC je zaprimio zamolbe da da upute subjektima o tome kako bi trebalo obračunavati takvu raspodjelu imovine.

2. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI-jevi) ne sadrže upute o načinu na koji subjekt treba vrednovati dobit koju raspodjeljuje svojim vlasnicima, tj. dividendu. MRS 1 nalaže subjektima da pojedinosti o dividendi koju priznaju kao raspodjelu dobiti vlasnicima prezentiraju ili u izvještaju o promjenama glavnice ili u bilješkama uz financijske izvještaje.

DJELOKRUG

3. Ovo tumačenje se primjenjuje na sljedeće oblike nerecipročne raspodjele imovine subjekta njegovim vlasnicima u njihovom svojstvu vlasnika:

a) raspodjelu nenovčane imovine (npr. predmeti nekretnina, postrojenja i opreme, dijelovi poslovanja kako su definirani u MSFI-ju 3, vlasnički udjeli u drugom subjektu ili skupine za otuđenje kako su definirani u MSFI-ju 5) i

b) raspodjelu kojom se vlasnicima nudi izbor između primitka nenovčane imovine ili novčane imovine.

4. Ovo tumačenje se primjenjuje samo na raspodjelu imovine u kojoj se sa svim vlasnicima iste klase glavničkih instrumenata jednako postupa.

5. Ovo tumačenje se ne odnosi na raspodjelu nenovčane imovine nad kojom krajnju kontrolu ima ista strana ili više njih prije i nakon raspodjele. Ovo izuzimanje iz djelokruga vrijedi za odvojene, pojedinačne i konsolidirane financijske izvještaje subjekta koji raspodjeljuje imovinu.

6. Sukladno točki 5., ovo tumačenje se ne primjenjuje kada iste strane imaju krajnju kontrolu nad imovinom i prije, i poslije njene raspodjele. Sukladno točki B2. MSFI-ja 3: »Smatra se da skupina pojedinaca ima kontrolu nad nekim subjektom kada, kao posljedica ugovornog sporazuma, imaju skupnu moć upravljanja financijskim i poslovnim politikama toga subjekta kako bi ostvarili koristi od njegovih aktivnosti«. Prema tome, da bi raspodjela bila izvan djelokruga ovoga tumačenja po osnovi da iste strane kontroliraju imovinu i prije, i nakon raspodjele, skupina pojedinačnih vlasnika kojima se imovina raspodjeljuje moraju temeljem ugovornog sporazuma imati krajnju skupnu moć nad subjektom koji raspodjeljuje imovinu.

7. Sukladno točki 5., ovo tumačenje se ne primjenjuje kada subjekt raspodjeljuje neke svoje udjele u vlasništvu ovisnog subjekta, ali zadržava kontrolu nad njim. Subjekt koji raspodjeljuje imovinu kojom kod subjekta dolazi do priznavanja nekontrolirajućeg interesa u njegovom ovisnom subjektu, raspodjelu obračunava sukladno MRS-u 27 (izmijenjen i dopunjen 2008.).

8. Ovo tumačenje obrađuje samo način obračunavanja kod subjekta koji raspodjeljuje nenovčanu imovinu i ne obrađuje način obračunavanja kod dioničara kojima se nenovčana imovina raspodjeljuje.

PITANJA

9. Kad subjekt donese odluku o raspodjeli i ima obvezu predmetnu imovinu raspodijeliti svojim vlasnicima, mora priznati obvezu za isplatom dividende. Slijedom toga, ovo tumačenje obrađuje sljedeća pitanja:

a) kada subjekt treba priznati obvezu za isplatom dividende

b) kako subjekt treba vrednovati obvezu za isplatom dividende

c) kada subjekt isplaćuje obvezu temeljem dividende, kako treba obračunati razliku između knjigovodstvene vrijednosti raspodijeljene imovine i knjigovodstvene vrijednosti obveze za isplatom dividende.

KONSENZUS

Kada priznati obvezu za isplatom dividende

10. Obveza za isplatom dividende se priznaje nakon što je dividenda valjano odobrena i više ne podliježe diskrecijskoj odluci subjekta, a to je datum:

a) na koji je odluku, uprave ili nadzornog odbora, o isplati dividende odobrilo mjerodavno tijelo, npr. skupština dioničara, ako je odobrenje propisano mjerodavnim pravom ili

b) na koji je uprava ili nadzorni odbor donio odluku o isplati dividende ako njeno daljnje odobrenje nije propisano mjerodavnim pravom.

Vrednovanje obveze za isplatom dividende

11. Subjekt je dužan obvezu za isplatom dividende vlasnicima kroz raspodjelu nenovčane imovine vrednovati po fer vrijednosti imovine za raspodjelu.

12. Ako subjekt svojim vlasnicima ponudi da izaberu između mogućnosti da im dividenda bude isplaćena ili kao nenovčana imovina, ili u novcu, dužan je procijeniti obvezu za isplatom dividende uzimajući u obzir i fer vrijednost svake ponuđene mogućnosti, i vjerojatnost izbora vlasnika za svaku ponuđenu mogućnost.

13. Na kraju svakog izvještajnog razdoblja te na datum namire, subjekt je obvezan pregledati i uskladiti knjigovodstvenu vrijednost obveze za isplatom dividende, zajedno sa svim njenim promjenama koje su u glavnici priznate kao usklađenje iznosa za raspodjelu.

Računovodstveno iskazivanje razlike između knjigovodstvenog iznosa raspodijeljene imovine i knjigovodstvenog iznosa obveze za isplatom dividende prilikom namire obveze za isplatom dividende

14. Kad subjekt namiruje obvezu za isplatom dividende, dužan je svaku razliku između knjigovodstvenog iznosa raspodijeljene imovine i knjigovodstvenog iznosa obveze za isplatom dividende priznati u dobit ili gubitak.

Prezentiranje i objavljivanje

15. Subjekt je dužan razliku iz točke 14. iskazati kao zasebnu stavku dobiti ili gubitka.

16. Subjekt je dužan objaviti sljedeće informacije, ako postoje:

a) knjigovodstvenu vrijednost obveze za isplatom dividende na početku i na kraju razdoblja te

b) povećanje ili smanjenje knjigovodstvene vrijednosti priznate u razdoblju sukladno točki 13. proizašlo iz promjene fer vrijednosti imovine za raspodjelu.

17. Ako subjekt nakon kraja izvještajnog razdoblja, ali prije nego što je odobreno izdavanje financijskih izvještaja, donese odluku o isplati dividende koja je u naravi nenovčana imovina, dužan je objaviti:

a) vrstu imovine za raspodjelu

b) knjigovodstvenu vrijednost imovine za raspodjelu na kraju izvještajnog razdoblja i

c) procijenjenu fer vrijednost imovine za raspodjelu na kraju izvještajnog razdoblja, ako se razlikuje od njene knjigovodstvene vrijednosti, kao i informacije o metodi korištenoj za određivanje fer vrijednosti propisane točkama 27.a) i 27.b) MSFI-ja 7.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

18. Subjekt je dužan ovo tumačenje primijeniti prospektivno na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. srpnja 2009. godine. Retroaktivna primjena nije dopuštena. Ako subjekt tumačenje primijeni na razdoblje koje započinje prije 1. srpnja 2009. godine, dužan je tu činjenicu i objaviti, kao i primijeniti MSFI 3 (revidiran 2008.), MRS 27 (izmijenjen i dopunjen u svibnju 2008.) i MSFI 5 (s izmjenama i dopunama koje proizlaze iz ovoga tumačenja).

DODATAK

Izmjene i dopune MSFI-ja 5

»Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja«

Dodaje se točka 5A., koja glasi

DJELOKRUG

5A. Zahtjevi ovoga MSFI-ja koji se tiču klasifikacije, prezentiranja i mjerenja i odnose se na dugotrajnu imovinu (ili skupinu za otuđenje) razvrstanu u kategoriju namijenjen prodaji se primjenjuju i na dugotrajnu imovinu (ili skupinu za otuđenje) namijenjenu raspodjeli vlasnicima u njihovom svojstvu vlasnika (koja se drži radi raspodjele vlasnicima).

Mijenjaju se podnaslov iza točke 5A. i točka 8. te se dodaje točka 12A.

KLASIFIKACIJA DUGOTRAJNE IMOVINE (ILI SKUPINE ZA OTUĐENJE) KAO NAMIJENJENE PRODAJI ILI ZA RASPODJELU VLASNICIMA

8. Da bi prodaja bila visoko vjerojatna, prikladna razina upravljanja mora biti obvezana planom za prodaju imovine (ili skupine za otuđenje) i mora biti pokrenut aktivni program za pronalaženje kupca i ispunjenje plana. Nadalje, imovina (ili skupina za otuđenje) mora biti aktivno nuđena za prodaju po cijeni koja je opravdana u odnosu na njenu tekuću fer vrijednost. Pored toga, treba postojati očekivanje da će prodaja udovoljiti kriterijima priznavanja kao okončana prodaja u roku od godinu dana od datuma klasifikacije, izuzev kako to dopušta točka 9., dok radnje potrebne za ispunjenje plana trebaju ukazivati na to da nema izgleda da će doći do značajnih promjena plana ili odustanka od plana. U sklopu procjene da li je prodaja visoko vjerojatna, valja razmotriti i vjerojatnost da će ju skupština vlasnika odobriti (ako je njeno odobrenje propisano mjerodavnim pravom).

12A. Dugotrajna imovina (ili skupina za otuđenje) se razvrstava za raspodjelu vlasnicima ako se subjekt prema vlasnicima obvezao na raspodjelu imovine (ili skupine za otuđenje). Da bi to bio slučaj, imovina mora biti trenutačno raspoloživa za raspodjelu u svom postojećem stanju i raspodjela mora biti visoko vjerojatna. Da bi raspodjela bila visoko vjerojatna, moraju biti pokrenute radnje za raspodjelom imovine i treba postojati očekivanje da će raspodjela biti izvršena u roku od godinu dana od datuma klasifikacije. Radnje potrebne za okončanje raspodjele ukazivati na to da nema izgleda da će doći do značajnih promjena u raspodjeli ili odustanka od raspodjele. U sklopu procjene da li je raspodjela visoko vjerojatna, valja razmotriti i vjerojatnost da će ju skupština vlasnika odobriti (ako je njeno odobrenje propisano mjerodavnim pravom).

Dodaju se točka 15.A i fusnota.

MJERENJE DUGOTRAJNE IMOVINE (ILI SKUPINA ZA OTUĐENJE) KLASIFICIRANE KAO NAMIJENJENE PRODAJI

15A. Subjekt je dužan dugotrajnu imovinu (ili skupinu za otuđenje) za raspodjelu vlasnicima vrednovati po nižoj od njene knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti umanjene za troškove raspodjele([2]*).

Dodaje se točka 44D.

44D. IFRIC-om 17 »Raspodjela nenovčane imovine vlasnicima« iz studenoga 2008. godine dodane su točke 5A. i 15A. i izmijenjena je točka 8. Spomenute izmjene i dopune se primjenjuju prospektivno na dugotrajnu imovinu (ili skupine za otuđenje) koja je razvrstana za raspodjelu vlasnicima u godišnjim razdobljima koja započinju na dan ili nakon 1. srpnja 2009. godine. Retroaktivna primjena nije dopuštena. Ako subjekt spomenute izmjene i dopune primijeni na razdoblje koje započinje prije 1. srpnja 2009. godine, dužan je tu činjenicu i objaviti, kao i primijeniti MSFI 3 (revidiran 2008.), MRS 27 (izmijenjen i dopunjen u svibnju 2008.) i IFRIC 17.

Izmjene i dopune MRS-a 10

»Događaji nakon izvještajnog razdoblja«

Mijenja se točka 13.

DIVIDENDE

13. Ako je odluka o isplati dividende donesena nakon izvještajnog razdoblja, ali prije nego je odobreno izdavanje financijskih izvještaja, dividenda se na kraju izvještajnog razdoblja ne priznaje kao financijska obveza jer u to vrijeme ne postoji kao obveza, već se objavljuje u bilješkama sukladno MRS-u 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja«.

TUMAČENJE 18 ODBORA ZA TUMAČENJE MEĐUNARODNOG FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA (IFRIC 18)
Prijenos imovine s kupaca

REFERENCE

– »Okvir za pripremu i prezentaciju financijskih izvještaja«

– MSFI 1 »Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja« (revidiran 2008.)

– MRS 8 »Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške«

– MRS 16 »Nekretnine, postrojenja i oprema«

– MRS 18 »Prihodi«

– MRS 20 »Računovodstvo za državne potpore i objavljivanje državne pomoći«

– IFRIC 12 »Sporazumi o koncesijama za usluge«

TEMELJI

1. U komunalnom sektoru, subjekt može od svojih kupaca primiti predmete nekretnina, postrojenja i opreme koje je dužan upotrijebiti da bi kupce priključio na mrežu i omogućio im stalan pristup isporuci dobara kao što su električna energija, plin ili voda. Alternativno, subjekt može od kupaca primiti novac za nabavku ili izgradnju takvih predmeta nekretnina, postrojenja i opreme. U pravilu su kupci dužni uplatiti dodatne iznose za kupnju dobara ili usluga na temelju potrošnje.

2. Do prijenosa imovine s kupaca može doći i u drugim sektorima osim komunalnog. Primjerice, subjekt koji eksternalizira svoju funkciju informacijske podrške može svoje postojeće predmete nekretnina, postrojenja i opreme prenijeti na vanjskog davatelja usluga.

3. U nekim slučajevima, prenositelj sredstva ne mora biti subjekt koji će u konačnici imati stalan pristup isporuci dobara ili usluga i biti njihov primatelj. Međutim, radi praktičnosti, u ovom se tumačenju kupcem naziva subjekt koji prenosi imovinu.

DJELOKRUG

4. Ovo tumačenje se primjenjuje na računovodstveni postupak kod prijenosa predmeta nekretnina, postrojenja i opreme kod subjekata koji primaju od svojih kupaca prenesenu imovinu.

5. Ugovori iz djelokruga ovoga tumačenja su ugovori po kojima subjekt od kupca prima predmet nekretnina, postrojenja i opreme kojeg je zatim dužan upotrijebiti ili za priključenje kupca na mrežu, ili omogućavanje kupcu stalnog pristupa isporuci dobara ili usluga, ili oboma.

6. Ovo tumačenje se također primjenjuje na ugovore po kojima subjekt od kupca prima novac ako se primljeni iznos novca mora upotrijebiti samo za izgradnju ili nabavku predmeta nekretnina, postrojenja i opreme da bi kupca ili priključio na mrežu, ili da bi mu omogućio stalan pristup isporuci dobara ili usluga, ili oboma.

7. Ovo tumačenje se ne primjenjuje na ugovore u kojima je prijenos ili državna potpora kako je definirana u MRS-u 20, ili infrastruktura koja se koristi temeljem sporazuma o uslugama koncesije iz djelokruga IFRIC-a 12.

PITANJA

8. Tumačenje obrađuje sljedeća pitanja:

a) da li je ispunjena definicija imovine

b) ako je ispunjena definicija imovine, kako bi preneseni predmet nekretnina, postrojenja i opreme trebalo vrednovati pri prvom priznavanju

c) ako je predmet nekretnina, postrojenja i opreme prilikom prvog priznavanja vrednovan po fer vrijednosti, kako obračunati s tim povezano odobrenje

d) kako bi subjekt trebao obračunati prijenos novca s kupca.

KONSENZUS

Je li ispunjena definicija imovine?

9. Kad subjekt prijenosom s kupca primi predmet nekretnina, postrojenja i opreme, dužan je ocijeniti da li preneseni predmet udovoljava definiciji imovine iz »Okvira«. Točka 49.a) »Okvira« navodi da je »imovina resurs koji kontrolira subjekt kao rezultat prošlih događaja i od kojeg se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi u subjekt«. U većini okolnosti subjekt stječe pravo vlasništva nad prenesenim predmetom nekretnina, postrojenja i opreme. Međutim, kod utvrđivanja da li neka imovina postoji, pravo vlasništva nije ključno. Prema tome, ako kupac i dalje ima kontrolu nad prenesenim predmetom, definicija imovine ne bi bila ispunjena unatoč prijenosu vlasništva.

10. Subjekt koji kontrolira neku imovinu općenito ima pravo raspolagati imovinom po vlastitom nahođenju. Primjerice, subjekt imovinu može razmijeniti za drugu imovinu, upotrijebiti je u proizvodnji dobara ili davanju usluga, zaračunati cijenu po kojoj ju drugi mogu koristiti ili ju raspodijeliti vlasnicima. Subjekt koji od kupca u sklopu prijenosa prima predmet nekretnina, postrojenja i opreme je dužan kod ocjenjivanja kontrole nad prenesenim predmetom razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti. Primjerice, iako je subjekt dužan preneseni predmet nekretnina, postrojenja i opreme upotrijebiti da bi kupcu pružio jednu uslugu ili više njih, može imati mogućnost odlučivanja o načinu kojim će rukovati tim predmetom, održavati ga ili o vremenu kada će ga zamijeniti. U tom slučaju, subjekt bi u pravilu zaključio da ima kontrolu nad prenesenim predmetom nekretnina, postrojenja i opreme.

Kako vrednovati preneseni predmet nekretnina, postrojenja i opreme kod prvog priznavanja?

11. Ako subjekt zaključi da je ispunjena definicija imovine, dužan je preneseno sredstvo priznati kao predmet nekretnina, postrojenja i opreme sukladno točki 7. MRS-a 16 i kao njegovu nabavnu vrijednost prilikom prvog priznavanja odrediti fer vrijednosti sukladno točki 24. standarda.

Kako obračunati povezano odobrenje?

12. U izlaganju koje slijedi, pretpostavka je da je subjekt koji prima predmet nekretnina, postrojenja i opreme zaključio da preneseni predmet treba priznati i vrednovati sukladno točkama 9.-11.

13. Sukladno točki 12. MRS-a 18: »Kada se proizvodi ili usluge razmjenjuju za različite proizvode ili usluge, razmjena se promatra kao transakcija kojom nastaju prihodi«. Prema uvjetima ugovora iz djelokruga ovoga tumačenja, prijenos predmeta nekretnina, postrojenja i opreme bi bio razmjena za različite proizvode ili usluge. Prema tome, subjekt je dužan priznati prihode sukladno MRS-u 18.

Utvrđivanje zasebno odredivih usluga

14. Subjekt može ugovoriti isporuku jedne usluge ili više njih u razmjeni za preneseni predmet nekretnina, postrojenja i opreme, kao što je priključenje kupca na mrežu, omogućavanje kupcu stalnog pristupa isporuci dobara ili usluga, ili oboma. Sukladno točki 13. MRS-a 18, subjekt je dužan utvrditi zasebno odredive usluge sadržane u ugovoru.

15. Među obilježjima koja ukazuju na to da je priključenje kupca na mrežu zasebno odrediva usluga su:

a) uspostavljeno je priključenje kupca na uslugu i ono predstavlja samostalnu vrijednost za kupca

b) fer vrijednost priključenja na uslugu je moguće pouzdano odrediti.

16. Obilježje koje ukazuje na to da je omogućavanje kupcu stalnog pristupa isporuci dobara ili usluga zasebno odrediva usluga je da kupac koji prenosi imovinu dobiva u budućnosti stalan pristup, dobra ili usluge, ili oboje, po cijeni nižoj od one koja bi bila zaračunata bez prijenosa predmeta nekretnina, postrojenja i opreme.

17. Nasuprot tome, obilježje koje ukazuje da obveza omogućavanja kupcu pristupa isporuci dobara ili usluga proizlazi iz uvjeta dozvole za rad subjektu ili nekog drugog propisa, a ne iz ugovora koji se odnosi na prijenos predmeta nekretnina, postrojenja i opreme jest da kupac koji prenosi imovinu za stalan pristup ili za dobra ili usluge, ili oboje, plaća istu cijenu kao oni koji ne prenose imovinu.

Priznavanje prihoda

18. Ako je utvrđena samo jedna usluga, subjekt je dužan priznati prihod kada je usluga pružena, sukladno točki 20. MRS-a 18.

19. Ako je utvrđeno više zasebno odredivih usluga, točka 13. MRS-a 18 nalaže da se fer vrijednost ukupne primljene naknade ili potraživanja za naknadu temeljem ugovora rasporedi na svaku uslugu te da se zatim na svaku uslugu primijene kriteriji priznavanja iz MRS-a 18.

20. Ako je stalna usluga utvrđena kao sastavni dio ugovora, razdoblje kroz koje se priznaje prihod temeljem ugovora je u pravilu utvrđeno uvjetima ugovora s kupcem. Ako razdoblje nije utvrđeno ugovorom, prihod se priznaje kroz razdoblje koje nije dulje od korisnog vijeka uporabe prenesenog sredstva koje se koristi za davanje stalne usluge.

Kako bi subjekt trebao obračunati prijenos novca s kupca?

21. Kad subjekt prijenosom primi novac, dužan je sukladno točki 6. procijeniti da li predmetni ugovor potpada u djelokrug ovoga tumačenja. Ako da, subjekt je dužan procijeniti da li izgrađen ili nabavljen predmet nekretnina, postrojenja i opreme udovoljava definiciji imovine sukladno točkama 9. i 10. Ako je definicija imovine ispunjena, subjekt je dužan priznati predmet nekretnina, postrojenja i opreme po njegovoj nabavnoj vrijednosti sukladno MRS-u 16 i priznati prihode sukladno točkama 13.-20. u iznosu novca koji je primio od kupca.

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

22. Subjekt je dužan ovo tumačenje primijeniti prospektivno na imovinu prenesenu s kupaca koja je primljena na dan ili nakon 1. srpnja 2009. godine. Ranija primjena je dopuštena, uz uvjet da su u vrijeme prijenosa dobivene informacije, uključujući informaciju o procjeni vrijednosti, koje su neophodne za primjenu ovoga tumačenja na ranije prijenose. Subjekt je dužan objaviti datum od kojeg primjenjuje ovo tumačenje.

Dodatak

Izmjene i dopune MSFI-ja 1

»Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja« (revidiran 2008.)

I1. Točka D1. u Dodatku D se mijenja i glasi:

»D1. Subjekt može izabrati da li da koristi jedan ili više sljedećih primjera:

a) transakcije isplata s temelja dionica (točka D2. i D3.)

m) financijska imovina ili nematerijalna imovina obračunata sukladno IFRIC-u 12 »Sporazumi o koncesijama za usluge« (točka D22.) i

n) troškovi posudbe (točka D23.) i

o) prijenos imovine s kupaca (točka D24.).

I2. Iza točke D23., dodaju se podnaslov i točka D24.

»Prijenos imovine s kupaca

D24. Subjekt koji prvi puta primjenjuje MSFI-jeve smije primijeniti prijelazne odredbe iz točke 22. IFRIC-a 18 »Prijenos imovine s kupaca«, u kojoj se datum stupanja na snagu tumači kao 1. srpnja 2009. godine ili datum prijelaza na MSFI-jeve, ovisno koji je kasniji. Nadalje, subjekt koji prvi puta primjenjuje MSFI-jeve može odrediti bilo koji datum prije datuma prijelaza na MSFI-jeve i primijeniti IFRIC 18 na svu imovinu prenesenu s kupaca koja je primljena na taj datum ili nakon njega.«

[1](*) U točki 7. MRS-a 1 vlasnici su definirani kao imatelji instrumenata razvrstanih u glavnicu.

[2](*) Troškovi raspodjele su inkrementalni troškovi izravno povezani s raspodjelom, isključujući financijske troškove i troškove poreza na dobit.